Na njemačkom iz inata

Mi danas živimo u vrijeme globalnog jezičkog apartheida sa dominacijom jednog jezika koji se smatra univerzalnim za čitav svijet. Narodi koji ovaj „civilizacijski“ jezik imaju kao maternji, prigrabili su nezaslužene prednosti u odnosu na sve ostale. Ovo vrijedi u svakoj sferi življenja - u kulturi, u politici, u privredi, u nauci, u umjetnosti... Ta je prednost jednostavno kapitalizirana i pretvorena u novac. Malo ko se bavi analizom ovog, kako ga jednom nazvah - "intelektualnog imperijalizma", kojeg su mnogi prihvatili kao podrazumijevajući. Njemci su po ovom pitanju svjetski prvaci jer, povrh svega, masovno u svoj jezik uvode strane riječi i odriču se svojih čime su odavno prešli sve granice samopoštovanja.

Čudno je živjeti u zemlji u kojoj radio samo rijetko svira jezikom te zemlje. Ja živim u Njemačkoj i pjevam mimo svih trendova. Na njemačkom.

 

Na bosanskom iz inata

Danas se kao glavni kriterij za planetarni uspjeh jedne pjesme uzima jezik na kojem je ona napisana. Manje je bitno kakva je pjesma i kakva joj je poruka - glavno da je na engleskom. To joj je najvažniji adut za uspjeh. I što je najčudnije, u svakodnevnoj poplavi jednih te istih pjesama na jednom te istom jeziku - koje se do u besvijest decenijama vrte na svim evropskim i svjetskim radio stanicama - niko od slušalaca ne postavlja pitanje ovakvog repertoara. Uz to većina ljudi u Njemačkoj mnoge od tih pjesama uopšte i ne razumije, čak ni oni koji znaju engleski. 

Pitam se zašto ja koji dolazim iz jedne male i siromašne zemlje kao što je BiH i koji pjevam na jednom malom jeziku kao što je bosanski, nemam nikada nikakvih mogućnosti da dobijem priliku da ih prezentiram široj publici u svijetu. Trebam li kao umjetnik da žalim što se nisam rodio kao englez ili amerikanac? Urednici radio programa jednostavno bježe od malih naroda i njihovih jezika. 

Dugo živim u Njemačkoj  ali nikada na njemačkom radiju nisam čuo pjesmu npr. na holandskom. Valjda su i holanđani „kapitulirali“ pa pjevaju na engleskom. O „nižerazrednim" jezicima kao što su litvanski, poljski ili ruski da ne govorim. Izgleda da su za većinu urednika sve ruske romanse dosadne i bezvrijedne. Prema njima se ponašaju kao i da ne postoje. Možda misle da je Rusija nastala Putinovim rođenjem? Ili ima onih kojima i sve ruske knjige vrijede samo onda kada se prevedu na engleski? 

Slušaocima koji u ovom tekstu shvataju moju poruku, poklanjam akustičnu verziju balade „Nježnost". Snimljena je uživo i sasvim jednostavno - sa dvije akustične gitare i basom. Njom vam pored nježnosti šaljem i jednu zeru juga i slavenske topline.

Sa željom da nas jedno jutro „nježno“ iznenadi s njemačkog radija.

Nježnost

  1. ADNAN PINTUL feat. MARKO GOVORČIN
    A. Pintul / J. Sliško / B. Likić

Adnan & Marko