Potvrda iz Brisela

Često se u Njemačkoj osjećam kao bosanski ambasador i obratno - u BiH kao njemački. Uvijek kada mi se pruži prilika, razbijam predrasude o bosancima i hercegovcima a u BiH o njemcima. Te predrasude o narodima su najčešće apsurdne, ponekad i smiješne.

Mnogi u BiH a i u svijetu, vide njemce kao vrijedne, tačne, pouzdane, hladne i proračunate, što je sve čista glupost. Njemački će vam majstor, ako mu se pruži prilika, sfušeriti sve ama baš isto kao i bosanski. Razlika je jedino što je triput skuplji. A o hladnoći i proračunatosti njemaca nema ni govora!

Vrijedi uvriježena percepcija o njemačkom jeziku kao grubom i nemelodičnom. Mnogi ga opisuju kao jezik idealan za komandovanje. Takvi su vjerovatno gledali previše filmova iz drugog svjetskog rata i ocjenjivali ga po riječima „halt“ i „los“. Kada želim da objasnim da je sve ovo još jedna glupost i da je njemački ne samo melodičan nego i idealan za baladu, ja jednostavno uzmem gitaru i otpjevam pjesmu koju sam na njemačkom prvu naučio - „Wenn man sich nicht mehr liebt“ od Anett Louisian. Ta me je pjesma već nakon prvog slušanja oborila s nogu.

S druge strane, njemci koji sude o bosancima pod uticajem su slika prikazanih na TV - sa kolonama izbjeglica. Njemci često vide bosance kao neobrazovane i ljude s kraja svijeta koji se međusobno ubijaju i samo slučajno dobro igraju fudbal. Skoro niko ne zna da je Bosna bila stara srednjovjekovna kraljevina i da je u svojoj bogatoj istoriji bila kroz stoljeća najtolerantniji i najmultikulturalniji dio Evrope. Nažalost, i bosanci sami o sebi često malo znaju. Mnogi crpe znanje iz pritupih serija uz to da su pročitali premalo knjiga.

Ni u jednoj evropskoj zemlji, ljudi četiri različite vjere, nisu svi zajedno kod kuće, dakle domaćini a ne gosti, kao u BiH. Glavni grad Sarajevo je jedini evropski Jerusalim! Potvrda iz Brisela o bosanskoj pripadnosti Evropi potrebna je samo intelektualnim patuljcima iz Daytona i onima koji o Bosni i Hercegovini ne znaju ništa.